Kao prvo, ne postoji opcija “relaxed mode”. Morate nagomilati određeni broj stvari u točno određenom vremenu. Zapravo, u priči ne postoji nikakav razlog za tako veliku žurbu; vi ste jedina osoba u priči koju zanima restauracija starih spomenika, pa nije važno hoćete li ih završiti u žurbi ili ne. Naravno, brzi tempo igre je dodatni izazov ali nije baš i najbolji put.

Još gore od toga, Match-3 ploča ne pokriva cijeli ekran vašeg monitora. To znači da su predmeti na ploči jako mali a neki se teško i vide. Grafika Match-3 ploče je prosječna s mnogo zrnatih sivih tonova. To nije loše kad je određeni predmet crvena jabuka ili hrpa zlatnika, ali ne daje dobar kontrast sa svijetlo-sivim noktima i tamno-sivim kamenjem.

Pozadinska glazba je jednolična i ponavljajuća. Čini se kao da postoje samo dvije primitivne note u jednom ritmu i to zvuči otprilike ovako: “Dah-dah-dah”. Kada te note završe, počinju opet i opet iznova. Ta “pjesma” vas izluđuje od samog početka, pa vam ne preostaje ništa drugo nego je isključiti.

Što više igrate ovu igru, to ste više uvjereni da su njeni autori improvizirali kako bi napravili Rebuild the History. Na primjer, upute ne samo da su napisane na malom dijelu, nego čak i ne stanu na cijeli ekran!!! Po našem mišljenju, to je danas apsolutno neprihvatljivo.

Pa ako nemate pametnijeg posla, ili pada kiša kao iz kabla, ili je Rebuild the History jedina igra koju imate na računalu, možete ju igrati. Istinu govoreći, da je ova igra jedina na našem planetu, mi ju ipak ne bismo nikad igrali.