Da počnemo, The Agency of Anomalies: Cinderstone Orphanage ima istu staru priču koju smo već prije vidjeli. Mini-igre su iste stare reciklirane zagonetke, lavirinti, zupčanici i klizači. Oni su ipak bili malo osvježeni, ali mali broj su zabavni ali ne baš izvanredni. Popisne stavke nisu naročito izazovne. Ima mnogo trčanja okolo da se nađe stvar koju vi trebate znati. Vrlo malo pokušavanja da se shvati kako da se koriste stavke koje imate. Skrivene stavke da se skupe u svakoj sceni su vrlo lako primjećene.

Ipak, najgora točka ovog naslova je da postoje previše ruka držeći. Jasni tekstualni savjeti, dijalog koji vam kaže što da uradite potom. Ono vam čak kaže što trebate da radite poslije, prije nego što ste vi otljučali ovu ili tu scenu.

Sugurno, ova činjenica uzima najinteresentniji, najintrigantni aspekt ove igre i potpuno upropaštava svu zabavu. Izgleda da je vrijeme pametnih igara gdje mi moramo upotrebiti naš mozak je zauvijek prošlo.

Grafički, napušteno sirotište na Božić, je dobro i čak dirljivo. Atmosfera bijede i anksioznosti je izvrsno predstavljena dizajnerima. Muzička pozadina isto tako zadržava glavno drvo ovog naslova i nikad nije namatljiva. Sve u svemu, The Agency of Anomalies: Cinderstone Orphanage bi postala popularnija da je bila otpuštena na vrijeme (na Badnjak ili tako). Božična groznica je uvela i preuzela je hitnost ove vrste igara. Ali ako vi više volite igru, a ne priču, ovaj nastavak može još uvijek biti interesantan za vas.