Raznobojna animirana grafika sa side-scrolling lokacijama i simpatičnim likovima doista je privlačna za oko, kada jednom počnete s igrom. Dok početne scene izgledaju pomalo sumorno, nakon pola sata igranja, kada stignete u mali grad pun sunčevog svjetla, Shaban se otkriva u svoj svojoj slavi. Većina pozadina sliči ilustracijama, pronađenih u kakvoj dječjoj knjizi. Neke od njih su jednostavno zabavne, druge su stvarno slikovite, ali u glavnom cijela igra je nacrtana u prilično neobičnom grafičkom stilu s velikom pažnjom prema detaljima, nakrivljenim malenim kućicama, neobično simpatičnim likovima i mnoštvom animiranih elemenata. Nadalje, za razliku od većine modernih casual igara, Shaban je third person igra, t.j. možete vidjeti kako vaš lik trčkara uokolo po vašem ekranu u tako zvanoj 2,5D ili pseudo trodimenzionalnom svijetu, što je također prilično značajna prednost.

Kombinirajući prilično neobičnu, šarmantnu grafiku s dirljivom pričom o pastiru siročiću i njegovim hrabrim ovcama, koja je, dovoljno čudno, bazirana na perzijskoj legendi, s lijepim cut scenama koje su u stilu stripa, zabavnim likovima i mnoštvom smiješnih trenutaka, Shaban bi mogao biti pun pogodak, da nema nekoliko veoma značajnih nedostataka. Prva nezgodna stvar, koja se pojavi kada jednom počnete igrati, potpuni je nedostatak teksta. Pastir Shaban i maleno bezimeno janje, koje postaje drugi lik koji može igrati, međusobno komuniciraju koristeći čudne uzvike, kao što su “Baa”, “Oh”, i “Yeah”, razmišljaju u čudnim slikama ili simbolima kao ”!¿#*”, i ne vode dnevnik, što možda i ne iznenađuje u slučaju ovce.

Umjesto jasnih uputa, postoji popis simbola, na kojemu pokazivač mijenja svoj izgled kada prolazite preko aktivnog područja te neke kratke upute na sučelju igre. U uputama ne stoji da ovo nije Arkanoid, u kojemu je sve jasno i razumljivo čak i bez daljnjih detaljnjih objašnjenja. Shaban je adventure igra i tutorial od tri stranice definitivno nije dovoljan da uputi igrača u tijek igre. Na primjer, nema čak ni hinta o tome da se inventar pojavljuje kada pomaknete strelicu na vrh ekrana. K vragu, to nije puzzle da razbijate glavu oko toga kako otvoriti inventar!

Nema dnevnika, nema prikladnih tipki na ekranu na koje smo navikli. Prozorčić s inventarom konstantno izmiče i jedini način da biste otvorili kartu igre je da pritisnete “M” tipku na vašoj tipkovnici. Istinu govoreći, karta nije baš korisna za navigacijske svrhe, no možete ju koristiti za trenutna putovanja iz jedne lokacije u drugu, čime možete značajno uštedjeti na vremenu kada putujete kroz grad. Nadalje, samo je jedan nivo težine, iako igra započinje lagano i postaje sve teža. Aktivna područja su osvijetljena, a tipki za hint treba otprilike dvije minute da se ponovno pokrene. Većina puzzli je ekstremno nelogična, što vodi u vrlo frustrirajuće iskustvo. Iskreno govoreći, trebalo bi napomenuti da besciljne akcije glavnog lika i nepredvidljivi obrat događaja čine igru još kompleksnijom i težom, prisiljavajući vas da isključite mozak i jednostavno lutate kroz sva moguća rješenja.

Kad govorimo o puzzlima, unatoč činjenici da nema gotovo ništa novo ili jedinstveno, programeri su uspjeli okrutno zakomplicirati uobičajene mini-igrice i zagonetke koje ste vjerojatno vidjeli već mnogo puta ranije. Na primjer, pozadina u puzzli zapletenih žica i čvorova bila je toliko tamna da se jednostavno nisu mogle razaznati žice. Uzevši u obzir da se puzzle ne mogu preskočiti, igrajući Shabana morate biti spremni silom tražiti rješenje, što, da budemo iskreni, nije baš ugodno niti zanimljivo. Ili, uzmimo na primjer zadatak sa zupčanicima na početku igre. Da biste uzeli komad velikog zupčanika iz udubine morate pronaći magnet, zatim uhvatiti gusjenicu, potom zakvačiti magnet na njezina leđa i potjerati je natrag. Recite, bi li vam ikada mogla pasti na pamet ideja da uhvatite zločestu gusjenicu i prikvačite magnet na njezina leđa?

Ima i nekoliko manjih mana koje pak, uzrokuju prilične neugodnosti. Na primjer, nakon što iskoristite hint u prvoj hidden object sceni, tipka postaje neaktivna nekoliko minuta. Nema tajmera, nema pješčanog sata, nema poruke koja bi rekla koliko još treba čekati. Kao rezultat, kad smo tek počeli igrati ovu igru, mislili smo da postoji samo jedan hint po svakoj sceni. Štoviše, sve cut scene mogu se ručno zatvoriti pritiskom na tipku “Skip”. To nije neki značajan nedostatak, i ne kvari doživljaj igre, no opet, kad smo tek počeli igrati ovu igru ubijali smo se oko minutu čekajući nastavak kada, kako se malo kasnije ispostavilo, cut scena je već bila završena.

U glavnom, kaže se da prva palačinka nikad ne uspijeva. Sa svojim golemim potencijalom, Shaban nam je zadao više nevolja nego zabave zahvaljujući velikom broju neobičnih nedostataka. Nedostatak dijaloga i dnevnika lišava igru mnoštva zabave, a nelogičnost nekih situacija i puzzli na kraju kvari cijeli doživljaj. Istini za volju, kad Peta Game pusti u prodaju drugu igru, nesumnjivo ćemo joj dati šansu, ali Shabana ne možemo nikome preporučiti, osim tvrdokornim obožavateljima i ljubiteljima casual egzotike. Ugodno se zabavite!